Testo traslitterato

---

Stavaj, dăšte

V leten den v ranni zori

majka mi tiho se približi.

Sladăk glas, blaga duma mi kaza:

«Stavaj, dăšte,

na niva trjabva da se hodi.

Stavaj, če bašta ti vănka

men i tebe săs kolata čaka.

Slănceto štom izgrej,

ti na nivata trjabva da si.

S’ sărp v răka, s pesen ti

denja sreštni. Stavaj, dăšte,

Slănce doma da ne te zaravi.

Stavaj, če momi i momci –

vsi kăm nivata sa več trăgnali.

Niva e, dăšte, Životăt,

de dobroto seme se sej.

Kat izrastne, Život vnasja

to văv nas. Stavaj, dăšte,

Kjubovta dnes men i tebe čaka.

Stavaj, tja ni nosi

svojata nova, živa premjana.

Stavaj, če Životăt vănka

men i tebe săs blagost veče čaka».